U svojoj svakodnevnoj praksi često se susrećem sa pacijentima koji, uprkos restriktivnoj ishrani i redovnoj fizičkoj aktivnosti, ne uspevaju da izgube višak kilograma.
Najčešći savet koji čuju je: „manje jedi i više vežbaj“. Međutim, ovakav pristup vrlo često ne daje rezultate.
Razlog za to je jednostavan — ljudsko telo nije termodinamička mašina, već složen biohemijski sistem.
Kalorije nisu iste i ne ponašaju se isto u organizmu. Način na koji telo metaboliše određene namirnice ima daleko veći značaj od samog brojanja kalorija.
Poseban problem predstavljaju namirnice koje dugoročno opterećuju jetru, kao što su beli šećer (fruktoza), alkohol i industrijske trans-masti. One dovode do poremećaja rada jetre, razvoja masne jetre i stvaranja novih masnih naslaga, čak i kod osoba koje jedu male količine hrane.
U takvim uslovima dolazi do insulinske rezistencije, jer bolesna jetra zahteva sve veće količine insulina kako bi uopšte mogla da reguliše metabolizam masti.
Osim jetre i šećera u krvi, hormoni imaju ključnu ulogu u regulaciji telesne težine, a posebno hormoni štitne žlezde. Kada štitna žlezda počne da radi slabije, metabolizam se usporava. Vrlo često se prvi znaci tog usporavanja vide na telesnoj težini i energiji, čak i pre nego što laboratorijske analize pokažu značajne poremećaje. Ovakvo stanje nazivamo kliničkom hipotireozom.
Treći važan faktor koji se često zanemaruje su creva i crevna flora. Poznato je da disbalans dobrih bakterija u crevima može povećati želju za slatkom hranom, uticati na apetit i otežati kontrolu telesne težine.
U praksi primećujem da više od 50% žena sa viškom kilograma ima kombinaciju upravo ova tri problema:
poremećaj šećera i insulina, usporenu funkciju štitne žlezde i disbalans crevne flore.
Ovi problemi postaju naročito izraženi kod žena u periodu menopauze, kada se metabolizam prirodno usporava, fizička aktivnost često opada, a restriktivne dijete i gladovanje dodatno pogoršavaju stanje — bez vidljivih rezultata na telesnoj težini.
Insulinska rezistencija – prvi saboter mršavljenja
U praksi je insulinska rezistencija jedan od najčešćih razloga zbog kojih mršavljenje ne daje rezultate, čak i kod osoba koje jedu malo i redovno vežbaju.
Insulin je hormon pankreasa koji se luči nakon svakog obroka i ima ključnu ulogu u regulaciji šećera u krvi. Njegova osnovna funkcija je da omogući ulazak glukoze iz krvi u ćelije, gde se ona koristi kao izvor energije.
Problem nastaje kada se insulin luči prečesto i u prevelikim količinama. Do toga dolazi ne samo zbog glavnih obroka, već i zbog stalnog grickanja tokom dana. Pankreas ne pravi razliku između punog obroka i nekoliko zalogaja – svaki unos hrane podiže nivo insulina.
Kako visok insulin blokira sagorevanje masti?
Dok god je nivo insulina visok, sagorevanje masti je praktično blokirano.
Jednostavno rečeno – telo ne može istovremeno da skladišti i da troši masti.
Kod insulinske rezistencije ćelije slabije reaguju na insulin. Iako u krvi ima dovoljno šećera, on ne može efikasno da uđe u ćeliju. Ćelija tada ostaje „gladna“ i šalje signal mozgu da je potreban novi unos hrane, najčešće slatke.
Možemo to zamisliti ovako: insulin je ključ, a ćelija je brava.
Kod insulinske rezistencije brava postaje „zarđala“ i potrebno je sve više ključeva (insulina) da bi se otvorila. Tako nastaje hiperinsulinemija – stanje trajno povišenog insulina u krvi.
Dugoročno, ovo stanje dovodi do:
– hronične tihe upale u organizmu
– stalnog umora
– poremećaja metabolizma masti
– povišenog krvnog pritiska
– povećanog rizika od srčanih i moždanih udara
Posebno je važno naglasiti da masna jetra ima ključnu ulogu u ovom procesu. Ona je jedan od glavnih pokretača povećane proizvodnje insulina. U svojoj praksi, kao važan pokazatelj metabolizma, često posmatram vrednost insulina na prazan stomak – vrednosti ispod 10 predstavljaju osnovni preduslov za lakše mršavljenje.
Zašto se javlja stalna želja za slatkim?
Kod osoba sa insulinskom rezistencijom često su veoma aktivni centri za nagrađivanje u mozgu. Zbog toga se želja za šećerom može razviti u oblik zavisnosti, koja po mehanizmima delovanja može biti uporediva sa drugim vrstama zavisnosti.
Najčešći simptomi su:
– jak umor nakon jela
– brzi povratak gladi
– nakupljanje masnih naslaga, naročito u predelu stomaka i oko unutrašnjih organa
Zašto broj na vagi nije presudan?
Važno je razumeti da nisu svi ljudi sa viškom kilograma metabolički isti.
Postoji manji procenat osoba koje imaju višak kilograma bez značajnih metaboličkih poremećaja, ali kod većine se susreću insulinska rezistencija, poremećaj masnoća u krvi, povišen krvni pritisak i hronični oksidativni stres.
Zato u radu uvek naglašavam da je važnije lečiti metabolizam, a ne juriti broj na vagi.
Kada se regulišu insulinska rezistencija, masna jetra i šećer u krvi, dolazi do:
– smanjenja gladi
– nestanka umora posle obroka
– prirodnog pada telesne težine
U osnovi ovih problema često postoji tiha, hronična upala koja, ako se ne prepozna i ne leči na vreme, vodi ka bolestima savremenog doba.
Štitna žlezda – termostat metabolizma
Štitna žlezda ima ključnu ulogu u regulaciji metabolizma jer proizvodi hormone T3 i T4, koji direktno utiču na stvaranje energije u ćelijama. Njihovu proizvodnju kontroliše hipofiza putem hormona TSH, koji se povećava kada štitna žlezda počne da radi slabije.
Dokle god su hormoni štitne žlezde u ravnoteži i ne postoje klinički znaci poremećaja, mršavljenje uglavnom ne predstavlja problem. Međutim, čak i blago smanjenje funkcije štitne žlezde može značajno usporiti metabolizam, i to često mnogo pre nego što se promene jasno vide u laboratorijskim analizama.
Prvi znaci usporene funkcije štitne žlezde često su:
– pojačan umor
– potreba za popodnevnim spavanjem
– hladne ruke i noge
– opadanje kose
– suva i perutava koža
– otežano mršavljenje uprkos dijeti i vežbanju
Ovo stanje nazivamo kliničkom hipotireozom — fazom u kojoj se simptomi već javljaju, iako laboratorijske vrednosti još uvek mogu delovati „prihvatljivo“.
Primer iz prakse
U svojoj praksi imala sam slučaj fitness instruktorke koja se, uprkos pravilnoj ishrani i svakodnevnim treninzima, ugojila oko 10 kilograma. Takođe je navodila izražen umor i teško razbuđivanje ujutru. Laboratorijske analize pokazale su vrednost TSH od 15 (normalne vrednosti su do 4).
Nakon uvođenja odgovarajuće terapije, već u roku od mesec dana došlo je do značajnog poboljšanja opšteg stanja, energije i regulacije telesne težine.
Ovaj primer jasno pokazuje koliko je funkcija štitne žlezde presudna za metabolizam i zašto se njeno stanje mora uzeti u obzir kod osoba koje se dugo i bezuspešno bore sa viškom kilograma.
Creva – centar probave i apetita
Creva imaju daleko veću ulogu u regulaciji telesne težine nego što se to često misli. Osim što učestvuju u varenju hrane, ona su direktno povezana sa regulacijom apetita, nivoom energije i zadržavanjem tečnosti u organizmu.
Kada je crevna flora u disbalansu, često dolazi do:
– nadutosti
– zadržavanja vode
– osećaja težine u stomaku
– stalne potrebe za hranom, čak i ubrzo nakon obroka
Posebno je važna veza između creva i mozga. Dobre bakterije u crevima učestvuju u slanju signala sitosti i gladi. Kada taj sistem ne funkcioniše kako treba, mozak može dobijati pogrešne signale — osećaj gladi se javlja i onda kada organizmu realno nije potrebna hrana.
Hronične, neliječene upale u crevima dodatno pogoršavaju ovaj proces. One utiču na varenje, apsorpciju hranljivih materija i dovode do osećaja da se „ništa ne vari kako treba“, što direktno otežava regulaciju telesne težine.
Primer iz prakse
U praksi se pokazuje da zdravo mršavljenje zahteva celovit pristup.
Neophodno je:
– isključiti namirnice koje opterećuju jetru (šećer, alkohol i trans-masti)
– uvesti fizičku aktivnost
– proveriti insulin i funkciju štitne žlezde
– ali i obnoviti zdravlje creva i crevne flore
Ako samo jedan deo ovog složenog biohemijskog sistema ne funkcioniše, ceo lanac se prekida i rezultat izostaje.
Zato u određenim fazama ima smisla sprovesti blago čišćenje organizma, uz stručni nadzor, kao i uvesti vlakna koja poboljšavaju probavu i podržavaju rad creva. Kada se probava normalizuje, dolazi do smanjenja nadutosti, boljeg osećaja sitosti i lakše kontrole telesne težine.
Zaključak
Naravno, korekcija ishrane i fizička aktivnost predstavljaju važan deo svake promene životnog stila.
Međutim, u praksi se vrlo često pokazuje da čak i pažljivo planirana ishrana ne daje očekivane rezultate ukoliko su hormoni i probava van ravnoteže.
Tek kada insulin, štitna žlezda i creva funkcionišu pravilno, telo počinje efikasno da koristi energiju, a promene u ishrani konačno daju vidljive i održive rezultate.
Zato je važno pristupiti mršavljenju sveobuhvatno, uz razumevanje sopstvenog metabolizma i uz stručnu podršku, a ne kroz kratkotrajne i restriktivne dijete.
Kako primeniti ovaj pristup u praksi?
U kliničkoj praksi, kada su prisutna sva tri faktora – poremećaj insulina, usporen rad štitne žlezde i disbalans crevne flore – pristup mora biti istovremeno usmeren na sva tri nivoa.
Upravo iz tog razloga je osmišljen program „Aurora Metabolički balans“, koji objedinuje tri komplementarna proizvoda namenjena podršci ovim procesima:
– podrška regulaciji apetita i metabolizmu ugljenih hidrata
– podrška normalnoj funkciji štitne žlezde
– podrška zdravlju creva i probave